Probavni sustav

50 %
50 %
Information about Probavni sustav
Health & Medicine

Published on March 11, 2014

Author: kobas

Source: slideshare.net

Description

Probavni sustav - probavna cijev, slinovnice, jetra, gušterača: anatomija i fiziologija

Probavni sustav ANTONIO KOBAŠ, DR.MED. preuzeti na: www.slideshare.net/kobas

Uvod •Probavni sustav (apparatus digestorius) sustav je organa koji omoguduje unošenje potrebnih tvari u organizam iz okoline: • vode • elektrolita • hranjivih tvari (ugljikohidrati, masti, proteini) •osnovne zadade probavnog sustava: • primanje, prenošenje i prerada hrane • uklanjanje štetnih proizvoda •hrana je osnovni izvor energije, potrebne za različite djelatnosti u stanicama • potrebna je za rast i obnovu stanica, za sintezu enzima… •hrana koju unosimo u organizam mora se mehanički i kemijski preraditi do jednostavnih sastavnica koje se mogu upiti (apsorbirati) u probavnom sustavu • veliki dio progutane hrane koji ostaje neprobavljen biva izbačen u obliku fecesa

• probavni sustav se sastoji od: a) cjevolikih organa koji tvore probavnu cijev • usna šupljina s pridruženim žlijezdama slinovnicama • ždrijelo • jednjak • tanko crijevo • debelo crijevo b) žljezdanih organa – jetra sa žučnim putevima i gušterača

• cjevoliki organi oblikuju probavnu cijev koja počinje usnom šupljinom, a završava analnim otvorom • stijenka svih cjevolikih organa ima nekoliko slojeva: 1. sluznica (tunica mucosa) 2. podsluznica (tela submucosa) 3. mišidni ovoj (tunica muscularis) 4. serozni ovoj (tumica serosa) 5. vezivni ovoj (tumica adventitia) • žljezdani (parenhimni) organi stvaraju posebne izlučevine (sekrete) i ispražnjuju ih u cjevaste organe

jednjak želudac tanko crijevo debelo crijevo

Usna šupljina (cavitas oris) •seže od usana do ždrijela •krov čini tvrdo i meko nepce, a dno izgrađuju mišidi dna usne šupljine •dijelovi usne šupljine obavljaju brojne djelatnosti: • usitnjavanje, prerada i potiskivanje hrane u ždrijelo • osjet okusa • sudjelovanje pri disanju • sudjelovanje u tvorbi riječi i glasova •ulaz u usnu šupljinu čini gornja i donja usna (labium superius et inferius)

Zubi (dentes) • usađeni su u zubištima (processus alveolaris) gornje i donje čeljusti, koja su prekrivena zubnim mesom, desni (gingiva) • otkidaju, sijeku, drobe i melju hranu • oblici zubi: • sjekutidi – prihvadaju, otkidaju ili sijeku hranu • očnjaci – trgaju hranu • pretkutnjaci – drobe hranu • kutnjaci – hranu usitnjavaju i melju • dijelovi (građa) zuba: • zubno tkivo (dentinum) • korijen (radix dentis) • vršak (apex) • zubni cement (cementum) • zubni vrat (collum dentis) • zubna kruna (corona dentis) • caklina (enamelum) • iznutra – šupljina (cavitas dentis) ispunjena srži (pulpa dentis)

• dvije su vrste zubala: 1. mliječno zubalo (dentes decidui) • niču od 6. mjeseca do 2. godine života • ispadaju od 6 – 12 godine • sadrži 20 zubi – 4 sjekutida, 2 očnjaka i 4 kutnjaka na svakoj čeljusti 2. trajno zubalo (dentes permanentes) • u odrasla čovjeka ima 32 zuba – 4 sjekutida, 2 očnjaka, 4 pretkutnjaka, 6 kutnjaka na svakoj čeljusti Nepce (palatum) • oblikuje krov usne šupljine • prednji dio ima koštanu osnovu – tvrdo nepce (pallatum durum) • stražnji dio je mišidna ploča – meko nepce (pallatum molle) • meko nepce prema ždrijelu završava resicom (uvula), koja se postrance nastavlja u nepčane lukove • između nepčanih lukova nalaze se krajnici (tonsille palatinae)

Jezik (lingua) • tvore ga mišidi na površini obloženi sluznicom, koja oblikuje jezične bradavice (papillae linguales) važne za osjet okusa • prednji je kraj vrh jezika (apex), a straga je korijen jezika (radix linguae) • mehanički sudjeluje u oblikovanju zalogaja Žlijezde slinovnice (glandulae salivariae) • tri para sa svake strane lica: 1. doušne žlijezde (glandula parotis) – najveda slinovnica 2. podjezične žlijezde (glandula sublingualis) 3. podčeljusne žlijezde (glandula submandibularis) • odvodni vodovi tih žlijezda otvaraju se u usnu šupljinu • stvaraju slinu (saliva)  oko 1 – 1.5 L dnevno • smjesa vode (99%), iona (Na, K, Cl) i proteina • sudjeluje u oblikovanju zalogaja i olakšava njegovo klizanje • sadrži enzim ptijalin (α-amilaza) – za razgradnju škroba

Ţdrijelo (pharynx) •križište probavnog i dišnog puta •razlikujemo 3 dijela: 1) nosni dio (nasopharynx) • u nazofarinks se otvaraju dvije slušne cjevčice (tubae auditive Eustachii), koje spajaju srednje uho sa ždrijelom 2) usni dio (oropharynx) 3) grkljanski dio (laryngopharynx) •sažvakana hrana oblikuje zalogaj (bolus), koji se potiskuje gutanjem

• postoje 3 faze gutanja zalogaja: 1. voljna faza • započinje pritiskom jezika gore i unatrag, zalogaj voljno potisnemo u ždrijelo 2. ždrijelna (faringealna) faza • spušta se epiglotis, zatvara se i podiže grkljan, a otvara se jednjak  onemoguduje se ulazak hrane u dišne putove 3. jednjačka (ezofagealna) faza • nastaje ulaskom zalogaja u jednjak, kada se potiče peristaltički val koji potiskuje hranu prema želucu

Jednjak (oesophagus) •cjevasti mišidni organ s unutarnje strane obložen sluznicom •smješten ispred kralješnice, prolazi kroz ošit i otvara se u želudac •mišidi u stijenci jednjaka ritmičnim prstenastim stezanjem (peristaltikom) pridonose prolasku hrane •sluzne žlijezde smještene u tunici mukozi jednjaka luče sluz, koja omoguduje da zalogaj lakše klizi niz jednjak •donji dio jednjaka sadrži velik broj sluznih žlijezda – štite jednjak od kiselog sadržaja iz želuca •na ulasku u želudac nalazi se kružni mišid – sfinkter jednjaka spriječava povratak želučanog sadržaja

Ţeludac (gaster) •vredasti mišidni organ u kojem se hrana nakuplja i istovremeno probavlja •smješten je u srednjem i lijevom gornjem kvadrantu abdomena •anatomski dijelovi želuca: • cardia (želučani ulaz) • fundus (dno) • pylorus (vratarnik) • sadrži m. sphyncter pylori • curvatura minor (mala krivina / zavojak) • curvatura major (velika krivina / zavojak) • facies anterior et posterior •izvana je želudac obložen tankom, seroznom opnom – potrbušnicom (peritoneum), a iznutra je debela i vrlo otporna sluznica, koja je nabrana u nabore

• u sluznici želuca nalaze se brojne žlijezde (glandulae gastricae): 1. sluzne (mukozne) žlijezde − izlučuju gustu lužnatu sluz koja kao omotač oblaže epitelne stanice sluznice − sloj sluzi podmazuje i štiti želučanu sluznicu (tunicu mucosu) od oštedenja solnom kiselinom − debeo oko 1 – 1,5 mm 2. gastrične (fundusne) žlijezde − čine ih 3 različite vrste stanica: 1) sporedne (mukoidne) stanice – izlučuju sluz 2) glavne stanice – izlučuju proenzim pepsinogen, koji se pod utjecajem želučane kiseline pretvara u pepsin – važan za razgradnju proteina 3) obložne (parijetalne) stanice, koje izlučuju: • solnu kiselinu (HCl) – pH≈2, inaktivacija ptijalina, baktericidni učinak • unutarnji (intriznični) faktor – važan za apsorpciju vit. B12 3. pilorične žlijezde − izlučuju sluz – štiti pilorus − sadrže endokrine st. koje izlučuju gastrin

• u želucu se hrana miješa sa želučanim sokom, te nastaje polutekuda želučana kaša (himus), koja se peristaltikom potiskuje u dvanaesnik • peristaltika se pojačava širenjem stijenke želuca (više hrane, jača peristaltika) • gastrin je hormon kojeg izlučuju pilorične žlijezde, a ima dvojaku ulogu: − snažno potiče izlučivanje solne kiseline i pepsina − blago potiče želučana gibanja (peristaltiku) • hrana se nakon unosa u želucu zadržava 3 – 4h • postoje 3 faze (mijene) želučane sekrecije: 1) cefalična • zbiva se prije uzimanja hrane i na početku jela, a potiču je okus i miris hrane 2) gastrična • izlučuje se najveda količina probavnih sokova (70%), a započinje ulaskom hrane u želudac 3) intestinalna • posljedica je ulaska himusa u dvanaesnik

Tanko crijevo (intestinum tenue) •dugo je oko 6 metara (4 – 7m) •ima tri dijela: 1. dvanaesnik (duodenum) 2. tašto crijevo (jejunum) 3. vito crijevo (ileum)

DUODENUM • početni dio tankog criijeva, dug oko 30 cm • oblikom nalik na slovo C u koje je umetnuta glava gušterače • na početku oblikuje proširenje (ampulla duodeni) • u silazni dio, na mjestu ispupčenom poput velike bradavice (papilla duodeni major), ulijeva se: a) gušteračni vod (ductus pancreaticus) b) glavni žučovod (ductus choledocus) JEJUNUM • nastavlja se na duodenum ILEUM • završava u donjem desnom dijelu trbuha, gdje se ulijeva u početni (uzlazni) dio debelog crijeva ušdem – ostium ileale (ileocekalna valvula)

• tanko crijevo je svinuto u mnoštvo vijuga koje ispunjavaju trbušnu šupljinu • u mukozi i submukozi tankog crijeva nalaze se brojne žlijezde (glandulae intestinales), koje tvore kripte (cryptae) • jejunum i ileum imaju manje žlijezda, a sluznica im je nabrana u nabore koji tvore crijevne resice (vili intestinales) – upijaju hranu • stjenka tankog crijeva sadrži i dva sloja glatkog mišičja (kružni i uzdužni), te je izvana obavijeno glatkom seroznom ovojnicom • sa stražnje strane, stijenka crijeva je pričvršdena opornjakom (mesenterium) za stražnju stijenku trbušne šupljine • u tankom crijevu se dovršava probava hrane i vrši apsorpcija hranjivih tvari • hrana kroz tanko crijevo prolazi 3 – 5h • pojavom himusa u T.C. počinju se lučiti crijevni sokovi (probavni enzimi) i hormoni • sekretin – neutralizira kiselost himusa • kolecistokinin – izlučuje se ako u duodenum dođe previše masti • probavni crijevni enzimi: peptidaze, lipaze, saharaze, laktaze

Debelo crijevo (intestinum crassum, colon) •dužine oko 1,5 m •u donjem desnom abdominalnom kvadrantu tanko crijevo postrance ulazi u debelo crijevo • ispod mjesta ulaska nalazi se slijepo crijevo (caecum) na čijem je dnu crvuljak (appendix vermiformis) • početni dio debelog crijeva usmjeren je prema gore kao uzlazno crijevo (colon ascendens) • potom zakrede ulijevo i formira poprečno crijevo (colon transversum) • po lijevom rubu abdomena spušta se kao silazno crijevo (colon descendens) • prije ulaska u malu zdjelicu crijevo zavija u obliku slova S, te formira zavojito crijevo (colon sigmoideum), te završava ravnim crijevom (rectum) koje leži ispred križne kosti i otvara se prema van analnim otvorom (anus) • u području anusa postoje 2 mišida sfinktera – unutarnji (nevoljni) i vanjski (voljni)

• debelo crijevo je vedeg promjera od tankog i izvana je nabrano • izvana uzdužno mišidje formira 3 uzdužne trake (teniae coli) koje su krade od crijeva pa ga mjestimično nabiru u poprečne ispupčine (haustrae coli) između kojih su brazde • u području brazda s unutarnje strane crijeva, kružni mišidi u stijenci oblikuju polumjesečaste nabore (plicae semilunares), koji odjeljuju odsječke debelog crijeva • debelo crijevo je kao i tanko, učvršdeno opornjakom (mesocolon) uz stražnju stijenku trbušne šupljine

• sluznica debelog crijeva obiluje sluznim žlijezdama, koje izlučuju sluz (mucus) • zadada sluzi je zaštita crijevne sluznice i oblikovanje fekalnih masa • sluznica debelog crijeva (naročito početni dio) ima sposobnost apsorpcije soli i vode • crijevni sadržaj preostao nakon apsorpcije vode i soli izbacuje se iz tijela u obliku izmeta (feces) • pražnjenje izmeta (defecatio) nastupa kada fekalna masa dovoljno rastegne stijenku rektuma - podražaj za defekaciju • to uzrokuje refleksnu peristaltiku silaznog i sigmoidnog kolona koja de feces potisnuti prema anusu • peristaltički val popušta tonus unutarnjeg sfinktera, dok je vanjski sfinkter pod utjecajem naše volje, te tako kontroliramo defekaciju • izmet (feces) različita je sastava, boje i konzistencije, a sadrži neprobavljene ostatke hrane te crijevne bakterije (važne za razgradnju, sint. vitamina B, K…) • smeđa boja izmeta potječe od sterkobilina i urobilina, koji nastaju iz bilirubina

Jetra (hepar) •najveda žlijezda u ljudskom tijelu •crvenkasto-smeđe je boje •nalazi se u gornjem desnom kvadrantu abdomena, odmah ispod ošita •jetru tvore jetrene stanice (hepatociti), koji su zvjezdoliko raspoređeni oko središnjih vena oblikujudi acinuse koji čine jetrene režnjide (lobulus) •nakupine režnjida tvore 4 velika režnja (lobus) jetre: 1. desni režanj (lobus dexter) 2. lijevi režanj (lobus sinister) 3. repasti režanj (lobus caudatus) – u sredini 4. četverokutni režanj (lobus quadratus)

Ustrojstvo jetrenog režnjida (lobulusa)

• cijela jetra je obavijena čvrstom vezivnom čahurom (capsula fibrosa), koja ulazi između pojedinih režnjeva i odjeljuje ih činedi vezivne pregrade • gornja (prednja) površina jetre je konveksna, a donja (stražnja) je ravna i sadrži jetrenu vratnicu (porta hepatis) • u području portae hepatis u jetru ulaze a. hepatica i v. portae, a iz nje izlaze vv. hepatice i zajednički jetreni vod (ductus hepaticus communis) • žučni mjehur (vesica biliaris, vesica fellea) • kruškolika mišidna vreda u kojoj se pohranjuje žuč stvorena u jetri • vod žučnog mjehura (ductus cysticus) se spaja sa zajedničkim jetrenim vodom (ductus hepaticus communis) u glavni žučovod (ductus choledochus) što se otvara u duodenum

DJELATNOSTI (ULOGA) JETRE

• jetra ima značajnu ulogu u pročišdavanju krvi − makrofagi (Kupfferove stanice) uklanjaju bakterije iz krvi koja portalnim krvotokom dođe iz probavnog sustva venom porte • značajno sudjeluje u izmjeni tvari i metabolizmu ugljikohidrata (stvaranje glikogena, glukoneogeneza), proteina (sinteza proteina krvne plazme i neesencijalnih AK) i masti (sinteza lipida, kolesterola..) • pohranjuje vitamine (D, K, A, B12), željezo (u obliku feritina) • stvara žuč (bilis / fel) - 600-1000mL dnevno − pohranjuje i koncentrira žuč u žučnom mjehuru • pod utjecajem sekretina, kolecistokinina i parasimpatikusa žuč se izlučuje u duodenum sve dok se u njemu nalazi himus − ŽUČ – gusta zelenožuta tekudina koju čini voda (97%), žučne soli i žučne boje (bilurubin) • žučne soli nastaju u hepatocitima iz kolesterola i značajno sudjeluju u probavi masti  djeluju tako da raspršuju (emulgiraju) velike kapljice masti u himusu i tako olakšavaju djelovanje lipaza • žučne soli koje se izluče u crijevo ponovno se resorbiraju i iskorištavaju

Gušterača (pancreas) •žlijezda položena poprijeko uz stražnju trbušnu stijenku, iza želuca, u razini L1 •lijevi, tanji kraj formira rep (cauda pancreatis), a desni, deblji kraj oblikuje glavu (caput pancreatis) • rep i glava spojeni su tijelom (corpus pancreatis) •kroz cijelu gušteraču prolazi gušteračni vod (ductus pancreaticus) koji se kroz papilu duodeni major (papila Vateri) zajedno sa žučovodom otvara u duodenum

o gušterača je žlijezda s vanjskim (egzokrinim) i unutarnjim (endokrinim) izlučivanjem • egzokrina funkcija gušterače − pod utjecajem je parasimpatikusa te probavnih hormona (sekretina i kolecistokinina) − čine ju stanice žljezdanog epitela nakupljene u acinuse, od kojih izlaze odvodni vodovi − proizvodi razne probavne enzime i hidrogenkarbonatne ione, koji se kroz ductus pancreaticus izlučuju u duodenum • hidrogenkarbonatni ioni neutraliziraju kiseli himus u duodenumu te tako omoguduju aktivaciju probavnih enzima iz gušterače − probavni enzimi sudjeluju u razgradnji hrane: • tripsin i kimotripsin (proteolitički enzimi) razlažu bjelančevine do peptida • karboksipolipeptidaza razlaže peptide do aminokiselina • amilaza razlaže ugljikohidrate do disaharida • lipaza, fospolipaza i kolesterolesteraza razgrađuju lipide (masti) • endokrina funkcija gušterače − tvore ju nakupine alfa i beta stanica Langerhansovih otočida (insulae pancreaticae) • alfa stanice izlučuju hormon glukagon (potiče razgradnju glikogena u glukozu) • beta stanice izlučuju inzulin (omoguduje ulazak glukoze u stanice)

Slika: acinusi i Langerhansov otočid

Potrbušnica (peritoneum) •glatka, sjajna i vlažna opna koja oblaže trbušnu šupljinu i njezine organe •peritoneum parietale oblaže unutarnju stranu stijenke trbušne šupljine •peritoneum viscerale oblaže trbušne organe s vanjske strane •potrbušnicu tvore vezivno tkivo i endotel, a obilno je prokrvljena – sposobnost resorpcije i eksudacije tekudine •mala pregača (omentum minus) – podvostručenje peritoneuma koje počinje od curvaturae minoris želuca prema jetri, a sadrži jetrenu arteriju, portalnu venu i glavni žučovod •velika pregača (omentum majus) - podvostručenje peritoneuma koje se pruža s velike krivine želuca prema dolje

Add a comment

Related presentations

Related pages

Ljudska probava - Wikipedija

Probavni sustav nas štiti od štetnih i nepotrebnih tvari koje unesemo u usta, izbacujući te tvari kroz rektum. U tijelu se probavni sustav proteže ...
Read more

Probavni Sustav - Zdravstveni Portal

Tijelo mora biti redovito opskrbljeno hranjivim tvarima, i to iz nekoliko razloga. Hranjive tvari grade molekule koje su potrebne za nova tjelesna tkiva u ...
Read more

Digestivni trakt - Wikipedia, slobodna enciklopedija

Sistem organa za varenje (digestivni ili probavni sistem/trakt; takođe crevni sistem) se sastoji iz niza uzastopnih delova u kojima se odvijaju pojedine ...
Read more

Probavni sustav kod djeteta by Domagoj Ivanković on Prezi

Make your likes visible on Facebook? Connect your Facebook account to Prezi and let your likes appear on your timeline. You can change this under Settings ...
Read more

Anatomija čovjeka - Wikipedija

Probavni sustav: probava hrane probavnom cijevi i žlijezdama; Endokrini sustav: prenošenje informacija tijelom pomoću hormona; Obrambeni sustav: obrana ...
Read more

Prijatelji životinja - Usporedba čovjeka i životinje

Ljudski probavni trakt (sustav) pokazuje anatomske promjene u skladu s biljnom prehranom. Ljudi imaju mišićave usne te mali otvor usne šupljine.
Read more

Probavni sistem - Tradicionalna bosanska medicina

Probavni se sustav sastoji od probavne cijevi i probavnih žlijezda. Probavnu cijev čine: usta,jednjak, želudac, dvanaesnik, tanko crijevo, debelo ...
Read more

Probavni Sustav - YouTube

Mezak i karlo u pokusaju da ljudski probavni sustav pojednostave i ucine zanimljivim
Read more

Probavni sistem - Wikipedia

Probavni sistem beskičmenjaka. Kod beskičmenjaka postoje četiri tipa probavnog sistema: vakuolski, kanalićasti, vrećasti i; cjevasti. Vakuolski ...
Read more